Klikni

Prije nekoliko mjeseci u knjarama sam naišla na hrvatski prijevod knjige Normana Finkelsteina: Industrija holokausta, a koju je izdao Hasanbegović. Danas sam, surfajući potpisnike ove izjave naišla na hrvatski prijevod knjige Haima Bresheetha, Holokaust za početnike u nakladi Jesenski Turk, što me je potaklo na analizu prijevoda na hrvatski knjiga o Židovima, Izraelu, cionizmu itd.

Na početku prenosim dva odlična osvrta blogera habibpodpekom.bog.hr:

Norman Finkelstein – i dalje najstariji asistent na svijetu

S DePaul University je stigla vijest da je 54-godišnjem Normanu Finkelsteinu, najdražem Židovu neonacista i duhovnom nasljedniku Wernera Goldeberga, odbijena molba za mjesto tenured (redovnog) profesora na odsjeku za politologiju.
Odluci je prethodila kontroverzna kampanja u kojoj se Finkelsteina nastojalo prikazati kao žrtvu "moćnog cionističkog lobija" na čelu s Alanom Dershowitzem koji unatoč jednoglasnoj podršci Finkelsteinovih kolega nastoji ishoditi odbijanje njegove kandidature. Ovakvu verziju kvari nekoliko neospornih činjenica.

Prvo, odluka je daleko od jednoglasne. Odbor koji je ocijenjivao njegov stručni rad je podržao prijedlog za imenovanje s 9-3 glasa. 3 glasa pripadaju znanstveno „težim“ članovima, dok su mlade snage koje njeguju narativni pristup znanosti, posebno povijesnoj i političkoj, dale podršku Finkelsteinu.
(Za one koji ne znaju: narativni pristup kazuje da nam je istina već poznata te da samo valja ispričati priču koja tu istinu vjerno oslikava, bez obzira na činjenice. Definicija autorstvo duguje Ilanu Pappeu, perjanici narativne metode)

Drugo, Finkelsteinova znanstvena karijera je nedostojna ne samo mjesta redovnog profesora već i akademske karijere uopće. Trideset godina djelovanja na području političkih znanosti Finkelstein je utrošio na propagandne pamflete i nadriznanstvene uratke. Prema vlastitom priznanju "izbačen je sa svih uglednih sveučilišta u New Yorku" te "u karijeri nema niti jedan članak objavljen u stručnom časopisu", ali je zato izrazito aktivan u tzv. alternativnim medijima poput Counterpunch webzina (na našim prostorima poznatog po negiranju masakra u Srebrenici).
Ukupno je napisao pet knjiga, dvije su njegovi osobni, gotovo dnevnički, zapisi i zapažanja o izraelsko-palestinskom sukobu, dvije su, po vlastitom priznanju, napisane kao odgovor (napad) na djela drugih autora, a predzadnja, Industrija holokausta predstavlja svojevrsni leksikon primjenjenog neonacističkog revizionizma. Za nju je Gabriel Schoenfeld napisao da predstavlja "sulude ideje, neke od kojih se, riječ za riječ, mogu pronaći u neonacističkoj propagandi diljem svijeta".

Promotrimo pobliže njegovu bibliografiju.
Prema njegovim navodima za politička pitanja Palestine se prvi put zainteresirao pročitavši knjigu Joan Peters From Time Immemorial koja je dobila sjajne kritike i koja se smatra referentnom za pitanje demografskih kretanja u Palestini prije Drugog svjetskog rata. Premisa knjige je jednostavna: tijekom posljednja dva tisućljeća Židovi su, na slabo naseljenom i prirodnim resursima siromašnom prostoru Palestine opstali kao značajna manjina, u određenim povijesnom trenutku i relativna većina uz bok arapskim kršćanima (povijesnoj većini). Islamizirano arapsko stanovništvo je repopuliralo taj prostor u tri vala, a posljednja značajnija ekonomska migratorna kretanja su se odvijala u prvim desetljećima prošlog stoljeća kad su sirijski Arapi, privučeni gospodarskim procvatom nastalim uslijed iznenadnog priljeva novca u regiju, počeli pojačano useljavati na to područje, posebno u gradove. Pobune i masakri Židova koji su nastali zbog populacijskog pritiska i bujajućeg islamizma (osnutak Muslimanskog bratstva, panarapska konferencija 1928. u Saudijskoj Arabiji) su sjeme sukoba od 1948. do danas kojim se knjiga bavi u nastavku.
Ovakav prikaz događaja je zasmetao Finkelsteina koji ga je doživio odbojnim, prvenstveno na osobnoj razini, a tek onda na znanstvenoj. Tu valja istaći dvije crtice Finkelsteinove osobnosti: kao dijete čiji su roditelji preživjeli holokaust razvio je, u početku zaštitnički, a kasnije iracionalno-posesivan odnos prema stradanju Židova. U psihološki fascinantnom preobraženju se iz branitelja holokausta godinama premetnuo u njegovog najpredanijeg omalovažavatelja.
Druga crta je svojevrstan prijezir ili odbojnost prema mizrahi Židovima (porijeklom iz arapskih zemalja), koje u svojim djelima tretira sa slabo prikrivenim neprijateljstvom. Je li razlog takvog ponašanja povrijeđenost potomka aškenzi Židova koji mizrahi Židovima iracionalno zamjera poštedu strahota holokausta ili činjenica da isti s preko 50% udjela u stanovništvu Izraelu daju neželjenu legitimnost? Teško je reći.
U svakom slučaju, Norman Finkelstein je knjizi Joan Peters odlučio posvetiti svoje prvu "znanstveno" djelo Image and Reality of the Israel-Palestine Conflict za čije je prošireno izdanje 2003. Finkelsteinov uzor i inspiracija Novick napisao:

As concerns particular assertions made by Finkelstein . . . the appropriate response is not (exhilarating) ‘debate’ but (tedious) examination of his footnotes. Such an examination reveals that many of those assertions are pure invention. . . . No facts alleged by Finkelstein should be assumed to be really facts, no quotation in his book should be assumed to be accurate, without taking the time to carefully compare his claims with the sources he cites"[1]. Even David Cesarani, a left-wing scholar, points out Finkelstein’s “questionable use of sources,” “[s]elective quotation,” and “other misuse of evidence"[2].


Slijedeća knjiga, A Nation on Trial: The Goldhagen thesis and historical truth označava Finkelsteinovo definitivno svrstavanje u neonacistički kamp. Knjiga napisana u suradnji s Ruth Bettina Birn služi isključivo kao platforma za napad na knjigu Daniela Goldhagena Hitler's Willing Executioners osporavajući Goldhagenovu tezu o podršci nacističkoj politici među običnim pukom i svjesnom podržavanju holokausta zbog antisemitizma inherentnog tadašnjem njemačkom društvu. Neonacistički krugovi su ovakvu neočekivanu nagradu dočekali s odobravanjem i određenom financijskom stimulacijom. Finkelsteinova knjiga, kao i sve nakon nje će postati neonacistički bestseleri s izvrsnom nakladom u Njemačkoj i od nedavno Hrvatskoj, dok će odaziv publike u anglosaksonskim zemljama ostati mlak. Unatoč napadima s revizionističkih okrajaka znanosti, recentne znanstvene studije su podržale Goldhagenovu tezu.

Financijski uspjeh prethodnog naslova natjerao je Finkelsteina da se dodatno približi neonacističkim i islamofašističkim krugovima sa svojim slijedećim djelom: Holocaust Industry. Na oduševljenje neonacističkih krugova (National Vanguard ga zove "jedinim poštenim Židovom") Finkelstein staje u odbranu švicarskih banaka i njemačkih industrijalaca te, napose, njemačke države koja je "zvjerski opljačkana od cionističkih prevaranata" napuhavanjem broja odštetnih zahtjeva, a sve u svrhu financiranja projekta imperijalističke dominacije, ovaj put na Bliskom istoku. Ako nekoga ovo podsjeti na tradicionalnu nacističku "Der Ewige Jude" retoriku – niste jedini.
Neke od zanimljivih detalja njegovog viđenja holokausta je ponudio u sklopu svoje svađe s MEMRI.

Posljednja knjiga Beyond Chutzpah: On the misuse of anti-Semitism and the abuse of history predstavlja odgovor sad već diskreditiranog akademika na knjigu Alana Dershowitza Case for Israel u kojoj se isti drznuo braniti pravo Izraela na postojanje. Tematikom namijenjena bliskoistočnom tržištu i islamofašističkom ogranku antisemitizma knjiga je prepuna vještih Finkelsteinovih argumenata: od "naravno da Dershowitz laže – cionist je!" (ili Židov) preko izjava britanskih političara koji su redom osvjedočeni cionisti (McDonald White Paperu iz 1939 i Arapskoj legiji Jordan unatoč) do dokaznog materijala koji se sastoji od citata Pappea, Deutschera i ostalih izdanaka marksističke historiografije.

Finkelsteinov opus je najbolje opisao jedan njegov kolega: "rijetko kad je Židov bio tako slavljen od smeđe ( neonacističke, op.prev.) propagande kao Finkelstein

Link

Isti bloger donosi nastavak priče o Normanu Finkelsteinu;

Holokaust i apartheid

Nastavno na slučaj najstarijeg asistenta na svijetu, gospodina cijenjenog Finklštajna, u ovom odlomku našeg putovanja granicom razuma pozabavit ćemo se idejom "židovske manipulacije holokaustom". U zapanjujuće velikoj dozi, zapadni diskurs, a posebno onaj u paradržavama kao što je Hrvatska, u kojoj je nesvrstana baza nadopunjena ustaškom nadgradnjom, determiniran je sljedećom idejom: Židovi, koji su istinabog propatili u holokaustu, napumpali su ideju o svojoj patnji, zajedno s brojkama o ubijenima, htijući na taj način pljačkati zapadne zemlje za novce (Švicarska, Njemačka) na koje nisu imali pravo, pritisnuti međunarodnu zajednicu da im odobri ilegalno stvaranje države koju i danas žele odvući od Nila do Eufrata, i iskoristiti tu napumpanu patnju da bi skrenuli pogled s iste razine patnje koju nanose Palestincima.

Apsolutno ništa od ovog nije točno, što se pokazuje čak i nakon blagog uvida u povijesne činjenice. Ipak, na ovom putu nastala je relativno uspješna industrija, ona negiranja holokausta. Proponenti tog negiranja tvrde da se prema njima postupa nepošteno, odnosno da ih se optužuje da tvrde kako holokausta nije bilo, dok oni to zaista ne tvrde, nego kažu kako je holokaust prenapumpan. Paradoksalno je da za to čak i pokušavaju navoditi povijesne podatke, koristeći upravo spomenutu narativnu metodu čiji je temelj postavio Illan Pappe. Narativna metoda u tom slučaju polazi od istina koje smo gore napomenuli, da bi kasnije povijesne činjenice (povijesne činjenice se uglavnom sastoje od kružnog pozivanja grupe autora jednih na druge) prilagođavala već postavljenoj matrici. Primjer je nedavna konferencija o holokaustu održana u Iranu. Narativnu metodu je u hrvatskoj verziji opisao besmrtni pajac Denis Kuljiš, koji je rekao "Ne zanimaju me činjenice, nego priča", a njegov tip narativne metode, za one koji nisu upoznati s prilikama u Kući Islama, očituje se u "Dva pamfleta protiv Tuđmana", djelcu koje ratove na području bivše Juge opisuje kao dijabolični plan skovan u Tikvešu. Samo, dok Kuljiš za svoje pamflete ne dobiva naknadu, negatori holokausta i izdavači sumanutih knjiga kao što su Finklštajnove mogu računati na kapanje novaca u ovu ili onu kasu.

Sljedeća teza koja uvijek, ali neizostavno uvijek slijedi onu o mitu holokausta je ona o Izraelu kao apartheidnoj državi. Naravno, bilo kakva realna usporedba Izraela s Južnom Afrikom je potpuno neosnovana, ali apartheid jako lijepo zvuči kao riječ kojom se može okarakterizirati jedan narod koji je "izmislio holokaust". I dok u Izraelu Arapi s izraelskim državljanstvom imaju pravo glasa, a posebno njihove žene, koje u arapskim zemljama baš i ne nailaze na takvo gostoprimstvo, u Južnoj Africi crnci nisu smjeli ugostiti ljude na više od 24 sata, ali to su sve ionako, kako smo već rekli, povijesne činjenice, a povijesne činjenice nas ne zanimaju, nego nas zanima ideja koju pratimo.

Ono što zaista zapanjuje u ovom slučaju je nevjerojatno slaganje zapadne obične i ekstremne ljevice i ekstremne desnice (Bruno Gollnisch, francuski zastupnik u Europskom parlamentu, član stranke Jeana Marie Le Pena osuđen je zbog negiranja holokausta). Ekstremna ljevica Zapada ide čak i korak dalje. Dok ekstremna desnica svoju platformu temelji na čistom antisemitizmu, i ne bi nikad pomislila na bitnu suradnju s islamističkim krugovima, ekstremna ljevica revno ugošćuje Hamas i sudjeluje u sukobima s izraelskom vojskom.

Kao što vidite, manija pomračenih ideja Zapada, danas nošenog dogmama ljudskih prava, koje uporno priznaju jednima (uglavnom teroristima koji ih žele ubiti), a negiraju drugima (koji 60 godina stoje na prvoj crti obrane tog Zapada od terorizma), vrlo je kompleksna i dijalektički se nadopunjuje.

Link

Oznake: Antisemitizam

Ezekiel 37: 1-14

Spusti se na me ruka Gospodnja i Gospodin me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! Reče mi:

Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?

Ja odgovorih:

Gospode, to samo ti znaš!

Tad mi reče:

Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, čujte riječ Bozju!' Ovako govori Gospodin ovim kostima: 'Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete - i znat ćete da sam ja Gospodin!'

I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.

I reče mi:

Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Gospodin: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!'

( I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika.

Reče mi:

Sine čovječji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!' Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Gospodin: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu!









I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode!







I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Bog govorim i činim' - riječ je Božja.


Na Maslinskoj Gori...


Ulazak u Stari Grad...


Kotel (Zapadni zid)


Narkiss-Dayan-Rabin...


Pao zid izmedju zap. i ist. dijela Grada

Nakon Yom HaShoa (Dan sjećanja na Shou), Yom HaZikaron (Dan sjećanja na sve poginule izraelske vojnike) te Yom Ha'atzmaut (Den neovisnosti), večeras obilježavamo Yom Yerushalayim (Dan Jeruzalema) u spomen na oslobođenje Jeruzalema u Šestodnevnom ratu (1967.). Nakon jordanske okupacije, 1948., Židovi su bili protjerani iz Starog Grada, a bilo je zabranjeno i dolaziti na molitvu na Zapadnom zidu (u nežidovskom svijetu poznatijem pod nazivom Zid plača) u Starom Gradu u Jeruzalemu, dok je, od grobnih ploča na Har haZeitim (Maslinskoj gori), jordanska Arapska legija gradila neke svoje instalacije (uključujući i vojničke WC-e) te hotel Intercontinental (na Maslinskoj gori). Šestodnevnm ratom, izraelska je vojska ušla na cijelo podrucje Jeruzalema i ujednila ga. Dio Jeruzalema, koji je Jordan drzao pod okupacijom od 1949. do 1967. anektiran je i Jeruzalem je proglašen izraelskim glavnim gradom.

Oznake: Izrael, חגים/Blagdani

Steven Plaut o popularnosti kazarskog mita među antisemitima nekad i danas:

...popularnost kazarskog mita među antisemitima predstavlja povratak modernih antižidovskih predrasuda onim rasnima, iz 30-tihgodina 20. st. i ranije.

Gotovo svaki antisemitski i neonacistički site denuncira cioniste i Izraelce kao Kazare. Web chatovi, na kojima Židove, koji brane Izrael odbacuju kao kazarske uzurpatore prebrojni su da bi se spominjali.

The racialism once again in vogue holds that Jews would only have legitimate claims to the right of self-determination in their homeland if they were appropriately Semitic from a racial point of view. Palestine is part of the Semitic racial lebensraum and those who do not possess the correct pure racial markings have no business being there. Racial purity is suddenly the new basis for national rights...

Kazarski mit i novi antisemitizam:

...The newly fashionable Khazar mythology holds that modern day Ashkenazim, and especially the European leadership of the Zionist movement, are not Jews at all in the racial sense, but rather descendents from non-Jewish Khazars; therefore, the Khazar "theorists" claim, Zionists and Israelis have no legitimate claims to the Land of Israel.

It would be hard to exaggerate how widespread the misuse of the Khazar myth is among those seeking to delegitimize Israel and Jews today. A recent investigation showed nearly 30,000 websites using the Khazar "theory" as a bludgeon against Israel and Zionism.

Some two hundred websites claim to describe a cabal known as the Khazarian Zionist Bolsheviks (KZV). Neo-Nazi and Holocaust denial organizations and websites are particularly fond of the Khazar myth. It is also growing in popularity among left-wing anti-Zionists...

Mit o Kazarima i novi antisemitizam (Steven Plaut)
Quo vadis Columbia...?

Oznake: Antisemitizam

Novi muzej, otvoren u Nacionalnom parku Masada kombinira arheološke nalaze s kazališnim postavom, kreirajući doživljaj, koji bi posjetitelji teško mogli zaboraviti.

Postav istražuje kulturnu, arhitektonsku i umjetničku povijest Masade u rimskom razdoblju. Postav se sastoji od 9 scena, koje obrađuju tri glavne teme: odnose s Rimom, Heroda i pobunjenike te Masadu i rimsku vojsku.

Muzejska tura počinje sa židovskim povjesničarom, Josipom Flavijem, a završava s arheologom Jigal Jadinom. Posjetitelji će čuti različita objašnjenja, uključujući kratki igrokaz Efraima Sidona, oji će im pomoći da vide i osjete realnost života u ovoj pustinjskoj utvrdi.

Masada se nalazi na UNESCO-ovom popisu Svjetske baštine od 2001. Izgradi ju je kralj Herod između 37. i 31. godine p.n.e. Rimske vojarne i obrambene zidine danas su najbolji očuvani primjer tog tipa rimske arhitekture.

Oznake: Arheologija

Arheolozi s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu pronašli su Herodovu grobnicu u Herodiumu. Herod je Judejom vladao u Ime Rimskog Carstva od otprilike 37. godine prije nove ere. Herodium je bila utvrđena palača, koju je sagradio Herod, 12 km južno od Jeruzalema. Palaču su uništili Rimljani, 71. godine nove ere.

Grob je otkrio prof. Ehud Netzer, koji se smatra jednim od najvećih stručnjaka za kralje Heroda. Prof. Netzer iskapao je Herodium od 1972. u potrazi za grobom.

Ovo otkriće riješilo je jednu od najvećih arheoloških misterija u Izraelu: naime, većina istraživača vjerovala je da je Herod pokopan u Herodiumu; svoje su vjerovanje temeljili na pisanjima Josipa Flavija, međutim, mnogobrojna iskapanja dosad nisu dala konkretne rezultate.

Oznake: Arheologija

Ovdje mi je želja ukazati na kontekst događanja u Medini nakon Muhamedovog dolaska; casus belli uvijek se lako nadje ili izmisli.

Medina je stoljećima prije Muhamedovog dolaska bila naseljena židovskim plemenima koja su se bavila zemljoradnjom. Ime Medina (al-Madina) je arabiziran aramejski naziv za okrug, distrikt (tradicionalni islamski izvori ime izvode iz Madinat al-Nabi = prorokov grad, što moderna znanost odbacuje). Židovi su tada na području oaze činili vecinu i bili podijeljeni u 3 plemena – Banu (= pleme) l-Nadir, Banu Qurayza i Banu Qajnuqa. Medina je također bila naseljena s dvije konfederacije (poganskih) arapskih plemena Banu Aws i Banu Kharzay, koji su se u Medinu doselili negdje tijekom 5. stoljeća, a došli su iz južne Arabije. U procesu borbe za prevlast ujedinjeni su, s jedne strane, bili Nadir i Qurayza s Awsom (2 židovska i 1 arapsko pleme), a s druge strane Qaynyqa i Kharzaj (1 židovsko i jedno arapsko pleme).

Iscrpljeni u borbama za prevlast, arapska su plemena pozvala Muhameda da dođe u Medinu (u to vrijeme, nakon nevolja u Meki traži novo prebivalište) i pokuša pomiriti zaraćene strane. Njegova je funkcija trebala biti slična kao ona u hakama (= neutralni arbitar u međuplemenskim sukobima). Kada je Muhamed došao u Medinu.

Na drugom sastanku plemena i Muhameda u Aqabi 622., nekolicina stanovnika Medine prihvatili su islam i prisegli na vjernost Muhamedu (onome koji je trebao biti neutralni arbitar u sukobu). I muslimanski izvori ovdje navode kako je spremnost Medinaca da prihvate islam došla iz njihovih bliskih kontakata sa Židovima (npr. po Ibn Hishamu, Sira, vol. 1 str. 468 ili str. 197 u engleskom prijevodu).

Židovi nisu imali udjela u pozivanju Muhameda da dođe u Medinu, niti su bili prisutni na pregovorima u Aqabi. Savez sklopljen izmedju plemena i Muhameda izbrisao je sve prethodne saveze, a po pustinjsim zakonima, oni nezaštićeni savezom nemaju nikakvog prava. Znaci, bilo je pitanje vremena (i povoda) kada će se židovska plemena trebati iseliti. O tome Ibn Hisham kaže slijedeće: dok je jedan pripadnik arapskih plemena iz Medina, u ime ostalih, prisezao na vjernost Muhamedu, jedan od njih prekida:

O Apostle of Allah, there are bonds between us and those men which we are about to sever. Could it be that after we done so, when Allah will made you triumphant, that you would return to your own people and forsake us.

Po Siri, Muhamed se osmjehnuo i odgovorio:

Nay, blood is blood, and unavenged blood is unavenged blood. I belong to you and you to me.

(Ibn Hisham, al-Sira al-Nabawyya, vol. 2 ; Kairo, 1955, str. 442; engleski prijevod, str. 203).

Kada je Muhamed došao u Medinu u rujnu iste godine, tamo je naišao na oporbu arapskh i židovskih plemena (ovdje je zanimljivo da nije postojao neki organizirani front, a židovska se plemena nikad nisu zajedno uključila u savez radi otpora protiv Muhameda). Muhamed je patio i od financijskih teškoća pa je u svjetlu jednog i drugog objavio dokument u kojem je pokazao izuzetnu političku lukavost. Dokument je remek djelo chiaro – scuro tehnike. U njemu, on je uključio i židovska plemena unutar medinske zajednice s određenim pravima i obvezama, ali ukoliko Židovi ne djeluju u zloj namjeri. Definicija zle namjere ostavljena je Muhamedu na volju.

Ostatak je poznat: borba za prevlast u Medini završena je pobjedom Muhameda nad neistomišljenicima, kako nad Židovima (koji nikada u Medini nisu nastupali protiv Muhameda kao jedinstveni savez), tako i nad arapskim stanovnicima – nemuslimanima.

Po Norman Stillman: Jews of Arab Lands.

Oznake: Komparativna religiologija, Povijest, Povijest u Dijaspori

Najnoviji roman A. B. Jehošue o izraelskoj žrtvi samoubilačkog napada osvojio je prestižnu nagradu 2006 Los Angeles Times Book Prizes.

Svečanost dodjele nagrada je održana 27. travnja i bila je 27 u nizu, a vodio je novinar i urednik PBS-a, Jim Lehrer. A.B. Yehoshua, koji nije nazočio dodjeli nagrada, zahvalio se preko video konferencije i govorio o svom književnom radu.

Oznake: Izrael, Razno

Oznake: Razno

Dan neovisnosti slavi deklaraciju o neovisnosti Izraela iz 1948., koju je, po gregorijanskom kalendaru, proglasio David Ben Gurion u Tel Avivu 14. svibnja. Pada na 5. dan mjeseca Ijara po židovskom kalendaru.

Hag sameah!

Oznake: Izrael, Povijest Izraela, חגים/Blagdani

5. ijara 5767. odnosno od sumraka 22. do sumraka 23. travnja 2007. obilježava se Jom HaZikaron - Dan sjećanja na sve naše poginule vojnike i veterane i žrtve terorizma u arapsko-izraelskim ratovima / יום הזכרון לחללי מערכות ישראל ונפגעי פעולות האיבה.

U bitkama je, od osnivanja prvog modernog židovskog naselja izvan jeruzalemskih zidina (Miškenot Ša'ananim, 1860.) poginulo je 22,305.

233 vojnika i veterada IDF-a poginulo je prošle godine.

1,635 civila poginulo je u neprijateljskim akcijama od osnutka Države.

Ickor
Ministarstvo vanjskih poslova

Oznake: Izrael, Povijest Izraela, חגים/Blagdani

Oznake: Izrael, Povijest, Šoa/Holokaust, חגים/Blagdani

U zaštitnim iskapanjima, koje vrši Izraelsko ravnateljstvo za starine u jeruzalemskoj četvrti Šu’afat, a u sklopu radova oko postavljanja tračnica za jeruzalemsku laku željeznicu, ovog su travnja pronađeni ostaci židovskog naselja, koje se datira nakon uništenja Drugog Hrama. Do sad je iskopano oko 400 m naselja, otkrivajući mrežu ulica, javnih i stambenih zgrada te mikvi (ritualnih kupališta).

Naselje je smješteno istočno od ranorimske ceste Jeruzalem-Šhem i najveće je židovsko naselje u okolini Jeruzalema iz ovog razdoblja, koje je do danas otkriveno. Na temelju arheoloških nalaza otkrivenih na nalazištu, očito je da su njegovi stanovnici bili dobrostojeći Židovi.

Ravnatelj iskapanja Rahel Bar-Natan, izvijestila je o otkriću mnogobrojnih kamenih posuda, koji ne mogu postati ritualno nečisti. Također su pronađena spremišta novca među kojima je i rijetki zlatnik s likom, koji nalikuje na cara Trajana. Ovo je drugi ovakav novčić, koji je dosad otkriven u arheološkim iskapanjima u Izraelu i prvi takav nađen sa zapadne strane tzv. Zelene linije, rekla je Rahel Bar-Natan.

Dakle, prilično veliko židovsko naselje nastavilo je postojati u neposrednoj bizini Jeruzalema pod rimskom vojnom vlašću i Židovi, koji su ga naseljavali, očito su nastavili živjeti istim načinom života kao i prije rimskog osvajanja.

Oznake: Arheologija

Seder je večernji obrok, koji se odvija na večer Pesaha, u kojem se Židovi prisjećaju oslobođenja iz egipatskog ropstva. Seder znači red, a na njemu se, osim posebnog redoslijeda uzimanja simbolične hrane i pića, ispunjava i jedna važna zapovijed - ona o pričanju priče o Izlasku (Sh'mot / Izlazak 13:8).

Hagada: u njoj se nalaze sve molitve, price i pjesme povezane s Izlaskom a sadrzaj su sedera. Hagada se bazira na: You shall tell your son on that day: it is because of what the Lord did for me when I came forth out of Egypt (Sh'mot / Izlazak 13:8)

Tanjur za Seder: na njemu se nalaze:
- pečena janjeća kost = simbolizira hramsku zrtvu
- jaje = simbolizira zalost za Hramom
- maror (gorko bilje; npr. hren) = simbolizira gorčinu ropstva
- haroset (mix jabuka, grožđica, badema i sl, datula. začina i vina; svaka tradicija ima svoj haroset - Jemenićani, Talijani, Poljaci...) = simbolizira građevinski materijal kojim su Izraelci gradili u Egiptu
- karpas (peršin, celer ili neko drugo zeleno bilje) = simbolizira zelenilo proljeća.

Na stolu su još 3 komada beskvasnog kruha (maca, macot u pluralu); 2 kao 2 hale za shabat (simbol 2 porcije mane za šabat) i 3. koja je lechem oni (ropska porcija, koju su Izraelci svakodnevno nosili na rad) i 4 čaše vina po osobi te 5. za proroka Elijahua. 4 čaše simboliziraju 4 načna koje je Bog spasio Izraelce iz egipatskog ropstva, a 5. je posljedica jedne talmudske rasprave da li zapravo treba bit 4 ili 5 čaša; kako se vjeruje da će Elijahu, kada dođe, riješiti i sve talmudske nesuglasice, ta se čača zove Elijahuova čaša; inače, za vrijeme sedera, u određenom se trenutku otvaraju vrata za Elijahua, a u sklopu nade u dolazak Mesije.

Seder se sastoji od 14 dijelova unutar kojih se uči lekcija o tome kako je Bog spasio židovski narod od ropstva. Nakon toga se srednja maca lomi na dva dijela te se jedan dio (afikoman) odvaja da bi se jeo kao zadnje jelo prije blagoslova nakon jela (kako bi okus mace slobode mogao ostati u ustima).

Nakon toka se karpas umoči u slanu vodu i pojede, a najmlađe dijete postavlja 4 pitanja - ma nishtana ha layla ha ze / u čemu/zašto je ova noć razlicita od drugih? (zapravo, na hebrejskom originalu u pitanju je izjava, ne pitanje). Nakon toga slijedi pričanje priče o Izlasku (ili citanje iz Hagade).

Slijedi blagoslov nad macot i nakon toga se jede maror s haroset (manje detalje ispustan) te jaje umočeno u slanu vodu (simbolizira ropske suze). Slijedi (konačno) konkretna hrana, afikoman (maca-desert), treća čaša vina te blagoslov nakon jela.

Nakon blagoslova slijedi Halel (Psalmi 113-118), koji se recitiraju/pjevaju uz 4. čašu vina.

Oznake: Židovstvo, חגים/Blagdani

Iskapanja u organizaciji Izraelskog ravnateljstva za starine na zapadnom dijelu trga kod Kotela (Zapadnog zida), u siječnju su otkrila dijelove starog Jerulazema.

Trenutno se iskapa na površini o. 25 x 60 m nasuprot Brdu Hrama, a u podnožju Gornjeg grada, koji se datira u vrijeme Drugog Hrama; to područje dosad nikad nije bilo iskapano. Iskapanja Izraelskog ravnateljstva za starine odvijaju se na zahtjev Western Wall Heritage Fundacije, a u sklopu gradnje Western Wall Heritage Centera.
Dosad su iskopani dijelovi donjeg akvedukta, koji je prenosio vodi iz Salomonovih bazena na Brdo Hrama, mikve iz razdoblja Drugog Hrama (izdubljene u kamenu u privatnoj stambenoj zgradi), ostaci istočnog karda iz rimsko-bizantskog razdoblja (ulica se pojavljuje na mapi iz 6. stoljeća n.e.), natkrivena kolonada i red trgovina.

Ulica sa stupovima iz rimsko-bizantskog razdoblja počinje na Vratima Šhema (Damascus Gate) onosno na sjevernim vratima Starog grada i vode prema jugu; dijelovi ove ulice otkriveni su u sjevernom dijelu Starog grada i ranije na dubini od 4 m ispod nivoa današnje ulice Ha-Gai (el-Wad), kao i sjeverno i južno od današnjih gradskih zidina, zapadno od Sha'ar Ha'ashpot. U ovim iskapanjima po prvi put je otkrivena ulica u njenoj širini od 11 metara; ulica je bila popločana velikim kamenim pločama postavljenim dijagonalno, kako je bilo uobičajeno u rimskom razdoblju, a ispod ploča je postojala drenaža.

Zapadno od ulice postojala je natkrivena kolonada 6 metara široka; ispod nje stajao je red trgovina, čiji je zid bio udubljen u litici.

U 13. ili 14. stoljeću nad ulicom je sagrađena velika javna zgrada, vjerojatno tržnica, a uključivala je i veliko središnje dvorište oko koje su se nalazile prostorije. Ova je zgrada u kasnijim razdobljima doživjela brojne dogradnje i pregradnje pa su kasnije dozidane duge prostorije u dvorištu. Tu su otkrivene instalacije za obradu i bojanje kože; ostaci, koji su na tom mjestu danas vidljivi priprisuju se upravo to razdoblju. Ovaj je kompleks nastavio svoje postojanje i u osmanskom razdoblju i bio je dio četvrti Mugrabi, koja je ovdje postojala do 1967.

Oznake: Arheologija